Siniša Križanec, Pregrada
Siniša Križanec, rođen je u Zagrebu 29.11. 1959 godine, gdje završava osnovno obrazovanje. Praktikant «Esplanadine stare škole», prepoznaje hotelijerstvo kao životni poziv. Hranitelj obitelji, zbog hendikepa slijepog oca i bolesne majke, vrlo rano kreće na egzistencijalni put samostalnog ugostiteljstva. Ekonomsko – turistička i diplomatsko protokolarna znanja, dopunjuje na studiju vanjske trgovine, te usavršava kroz inozemna putovanja, s velikim interesom za mondenske destinacije. Vojnu obuku regulira uzorno g. 1980 , nagrađen državnim ordenom za vojne zasluge. Humanitarnost i brigu za domicilni interes izražava kao operativni vatrogasni časnik i suorganizator DVD. Naučena znanja i interes usmjerava ka revitalizaciji napuštenog devastiranog, zbog nebrige države i porušenog dvorca Bežanec. Projekt obnove restauratorski vodi osobno u funkciji projektanta, izvođača radova i investitora. Za nevjerojatan uspjeh obnove, priznat je i od društva arhitekata 1990 g. te plemićkog europskog društva na inicijativu baruna Janka VranyczanyjaDobrinović. Samostalno 1990 g. otvara prvi hotel - dvorac s pet zvjezdica u republici Hrvatskoj, nagrađen mnogim nacionalnim i međunarodnim priznanjima. Paralelno radi kao voditelj nastave i predavač nekoliko stručnih predmeta na srednjoškolskom centru, te kao gost predavač na fakultetima i Rochester American College – Dubrovnik. Sudionik – predavač je na mnogobrojnim inozemnim i domaćim kongresima i tribinama. Suosnivač je nacionalne udruge hotelijera i predsjedao je udrugom hrvatskih restoratera. Danas aktivno predaje destinacijski management. Dodatne aktivnosti usmjerava aktivno nautici, gdje u ulozi zapovjednika broda, djeluje i kao instruktor skipera, te promotivni kapetan za ino i naša brodogradilišta jahti. Dokazao se je i kao brodograditelj uspješnim projektom elektro katamarana. Često sudjeluje u organizaciji državnih i diplomatskih protokola, djeluje kao međunarodni gospodarski konzultant, pa prepoznat, pozvan je u Service d information Code Diplomatique u Zurich i Diplomatsku akademiju Oxford, gdje preuzima visoke funkcionarske uloge. Kao štovatelj i poznavatelj umjetnosti, stečeno znanje iskustvom, kroz humane ambicije pod geslom: „čovječanstvu na korist domovini na ponos“, usmjerava obnovi još dva napuštena dvorca: Gornja Rijeka i Stari Grad Bosiljevo. Svoje porive, 1 društveno nerazumijevanje, učinjeno, literarno je predstavio u javno prihvaćenoj knjizi - romansiranoj autobiografiji «Svi bute me tužili», koja 1999 g. biva i najprodanija knjiga u Hr. Redovito objavljuje svoje putopise, kolumne, a i član je svjetskog udruženja turističkih novinara, kao i vitez reda Sv. Fortunata. Kao nutricionistički ekspert oplemenjen je mnogim „starim istočnjačkim“ vještinama i postaje instruktor „pravilnijeg“ načina života i odnosa u ravnoteži duhovnosti i iscjeliteljskih tehnika. Altruistički orijentiran životnu ulogu posvećuje besplatnom pomaganju zdravstveno potrebnih, održava tribine i predavanja kao i kolektivne i individualne tretmane usmjerene kondiciji i dugovječnosti. Aktivni je kolumnist na teme „kako besplatno do dobrog zdravlja, unutarnjeg mira, ljubavi, bogatstva“. Glazbeni životni sadržaj upotpunjuje sviranjem bubnjeva i komponiranjem „za sebe“ . Ljubav prema likovnoj umjetnosti razotkriva raskošnom galerijom u dvorcu Bežanec. Kolekcionar je hrvatske moderne u likovnoj umjetnosti. Promotor primitivnog slikarska u visokim diplomatskim krugovima i prijatelj obitelji Generalić, Lacković, Rabuzin, ... Organizator je izuzetno mnogo umjetničkih izložba slika, poput izložbe austrijskom ambasadoru NJ. E. Andreasu Berlakoviću, Ivan Rabuzin; kolekcije Hrvatskog crteža, kolekcije Pajo Kanižaj, za Gliptoteka JAZU crteži Vanje Radauša, velike izlože Ivan Generalić, izložbe Josip Generalić, izložbe Ivan Lacković Croata, uz suradnju s likovnom akademijom izložbi za mlade akademike, prilagođenih izložbi za Ured Predsjednika RH i Ministarstvo vanjski poslova prilikom prijema stranih državnika, izložbe Pavić&Lovreković za ambasadora Nj.E. Peter Galbaitha i USD Ambasy ... td i td. Osobnu slikarsku znatiželju pretvara u namjeru, pa se dokazuje od 1993 g. sa samostalnim izložbama, kao traženi slikar mnogih likovnih kolonija i humanitarnih akcija. Dokazuje se i slikarski na svjetskoj razini kao autor umjetničkih etiketa za svjetski zlatna i naj-prestižnija predikatna vina „Bodren“. Pozvan da izradi i prestižne slike za etikete za švicarski "Dol". Na mnogim aukcijama najprodavaniji je autor, a cijene su dostigle i više od 7000 Eur (npr. Arsenal u Zadru aukcija za "bijeli štap", aukcija na ljetnim glazbenim večerima Osor i td.). Izlaže u Švicarskoj, Italiji, Njemačkoj, a kolekcije se nalaze u Mađarskoj, Japanu, Kanadi, Kini, Italiji... izlaže diljem Hrvatske, ali glavni atelje i stalni prodajni postav raspoloživ je za doživljaj u dvorcu Bežanec, gdje djeluje i obitava, vrlo naklonjen posjetiteljima. Činjenica je da posjetitelji dolaze s ciljem kupnje Sinišinih djela koji ukupnim 2 nacionalnom prostorom zrači kao višestruko darovit i plemenit čovjek, no i nezaobilazno traženi iscjelitelj.
O Siniši i njegovom radu snimljeno je na desetke TV dokumentarnih filmova, mnogo reportaža, ispisano više od 50 m2 novinskih članaka, emitirano više od 300 sati radio emisija.
